Vodič za 3D naočale

Trenutačna 3D tehnologija oslanja se na nošenje naočala koje su konstruirane kako bi prikazale zasebnu sliku za svako oko, a iluzija dubine stvara se slanjem izmjenjene slike za svako oko. Naša dva oka vide svijet pod malo drugačijim kutem zbog njihovog razmaka - stereoskopija, a naš mozak obrađuje i kombinira te dvije slike u jednu cjelovitu sliku. Čovjek može pouzdano procijeniti udaljenost do 6 metara. Ako želite provjeriti koliko je važna stereoskopija za percepciju dubine neka vam netko baci loptu, zatim pokrite jedno oko i neka vam ju baci ponovo. Primijetiti ćete koliko je u drugom slučaju teže uloviti loptu. Iako nam naš mozak može dati percepciju dubine na osnovi mijenjanja fokusa leće na jednom oku to nije ni približno točno kao kad je mozak u stanju obraditi dvije slike.

3D naočale mogu se podijeliti u dvije glavne kategorije: aktivne i pasivne. Aktivne naočale su pogonjene strujom, baterijama ili adapterom dok pasivne koriste više različitih metoda da prikaže drugačiju sliku za svako oko.

Aktivne 3D naočale

Naočale sa zatvaračem (Shutter glasses) su najčešće korištene aktivne 3D naočale. One koriste leće koji su zapravo mali LCD zasloni. Kada su pod naponom leća se zacrni, "zatvarač" se zatvori. Taj postupak je sinkroniziran sa zaslonom koji prikazuje 3D sadržaj. Kako se pojavi nova slika tako se zasloni naizmjence zatvaraju. Svako oko vidi istu sliku pod malo drugačijim kutem što stvara 3D efekt. Na LCD ili LED televizorima ova metoda prikaza 3D slike učinkovito smanjuje brzinu osvježavanja na pola te je poznato da uzrokuje glavobolje u nekih ljudi.


Display naočale su još jedan model aktivnog stvaranja 3D slike. One se sastoje od dva mala ekrana koji prikazuju zasebne slike za svako oko. Display naočale nude u potpunosti samostalno iskustvo jer su zasloni smješteni u same naočale.

Pasivne 3D naočale

Stare obojene 3D naočale koriste metodu pod nazivom Anaglif. One rade pomoću filtera koji blokiraju određene boje za svako oko. Najčešće se kod naočala koriste crvene i cijan leće koje omogućuju prolaz crvene na jedno oko te plave i zelene na drugo oko. Isprva se to moglo raditi samo s crno-bijelim slikama, ali moderne metode omogućile su gledanje u boji iako će boje biti nešto prigušene. Ostale metode ove tehnike koriste crvene i zelene ili plave i jantarne filtere.




Polarizacija je još jedan način prikazivanja 3D sadržaja putem pasivnih naočala. Radi pomoću leća koje blokiraju određene valne duljine i vidljivu svjetlost. Linearno polarizirane naočale koriste vertikalnu polarizaciju na jednoj leći i horizontalnu polarizaciju na drugoj. U kino dvoranama su dvije slike projicirane pod malo drugačijim kutem, a prikazuju se na ekranu pomoću dva projektora. Svaka slika je polarizirana kako bi ju jedna leća prikazala odgovarajućem oku. To stvara 3D efekt dok korisnik glavu drži ravno. Pomak glave će razbiti 3D efekt.

Kružno polarizirane leće su polarizirane u smjeru kazaljke na satu na oba oka. Ova metoda polarizacije će održavati 3D efekt ako je glava nagnuta i ona također zahtijeva samo jednu projekciju. Kružni polarizator smješten je ispred projektora, a brzo izmjenjivanje između dvije polarizacije stvara 3D efekt.

Ukupno 2 komentara

5,01 Robert Profil korisnika Posalji poruku Traži tekstove korisnika Dodaj u listu prijatelja - 24 Aug 2010 u 22:50

3D naočale i dioptrijske možete koristiti u isto vrijeme jer stakla imaju različit princip rada. Dioptrijske naočale fokusiraju svjetlost u vaše oči dok 3d filtriraju određeni dio svjetlosti ali ne fokusiraju je. Jedina situacija u kojoj ne bi funkcionirale je da su vam dioptrijske naočale polarizirane poput sunčanih.

5,01 sensor Profil korisnika Posalji poruku Traži tekstove korisnika Dodaj u listu prijatelja - 24 Aug 2010 u 22:08

Da li je moguće koristiti 3D naočale zajedno sa dioptrijskim? Jel netko probao? Kakve naočale bi preporučili u tom slučaju?

Dodaj komentar
Ime: Ocjena: 1 2 3 4 5 Tekst: Sigurnosni kod:  Promjeni kod * Molimo prepisite sigurnosni kod sa slike.